KAO DALI…

"…I tako kad sam prvi put video Antu Pavelića, gde sedi uz pisaći sto u jednoj palati u Gornjem gradu u Zagrebu, činilo mi se da sam sreo davnašnjeg znanca, činilo mi se da ga odavno poznajem. Gledao sam njegovo široko, pljosnato lice, čvrstih i grubih crta. Crne i duboke oči žarile su mu se…

Nastavi čitanje →

MIŠOFILIJA

Danas jebemo majke, očeve, vlade…a, sjećam se, kad smo bili klinci, učili nas da nije loše psovati, ali da treba pravilno odabrati objekat "pažnje". Govorili smo "Jebem ti miša!" Sva su djeca imala isti seksualni poremećaj. Nije ni čudo u šta smo izrasli. A, eto, meni nedostaju ti "mousefucker"-i. Tu završava moja yugonostalgija.

Nastavi čitanje →

HRAST

Ispod moga prozora stoji hrast. Jutros, na tom starom drvetu, u krošnji razapet ženski grudnjak. Crni. (Pozadina slike je prljavo-snježno bijela.) Nakon vješanja o štrik odlučio se za sigurnije samoubistvo, skok sa 7 sprata. A meni, ne znam kako i zašto, poput grudnjaka sa velike visine, na pamet pada – u taj HRAST, anagramskom mrežom,…

Nastavi čitanje →

SO LONG

Prva gimnazija. Karim sjedi u prvoj klupi, do prozora. Čini se nezainteresovan, odsutan. Onaj smiješni profesor unjkavim glasom priča o poeziji, sa ogromnom dozom cinizma (kao svi oni što predaju u srednjoj školi,  a misle da zaslužuju da njihova predavanja slušaju barem studenti), postavlja pitanje – "Zašto je Rembo prestao pisati?" Naravno, ne očekuje odgovor,…

Nastavi čitanje →