Godine 1994., nakon ranjavanja, smješten sam u Vojnu bolnicu. Ležao sam na krevetu pored lifta (sobe su bile zauzete). Bilo nas je četvorica u istoj prostoriji. Ne sjećam se niti jednog lica. Miris ne umijem opisati, ali bih ga mogao nacrtati.
Godine 2004., u istoj bolnici, na istom spratu,u sobu 235 (preko puta lifta uz koji više nema kreveta), donešena je tek rođena H. Zapamtio sam nabore na platnu kojim je bila umotana.
Danas, 2014. godine, mamu smo smjestili u sobu 235.
H. joj je poklonila Tigrovo oko, kamen kojim se tjera strah.
Siguran sam da negdje u kući imamo i drugi primjerak.
4 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
zivot se reciklira
drzim fige, kamene.
nadam se da ste dobro
Nadam se da ćete se uskoro oporaviti, opet ozdraviti. http://run3mod.com