Ispod moga prozora stoji hrast. Jutros, na tom starom drvetu, u krošnji razapet ženski grudnjak. Crni. (Pozadina slike je prljavo-snježno bijela.) Nakon vješanja o štrik odlučio se za sigurnije samoubistvo, skok sa 7 sprata. A meni, ne znam kako i zašto, poput grudnjaka sa velike visine, na pamet pada – u taj HRAST, anagramskom mrežom, zapleo se i STRAH.
Vrijeme je da ovaj strah konačno olista. Biće lakše.
