STRANA 212

"...Where the clouds are like headlines On a new front page sky ..."

20.06.2012.

DVIJE RIJEČI, STRANI PISAC

Srđan Valjarević

 

28.05.2012.

...KAO OBLAK U TVOJOJ KAFI...

"Ko zna, kaže pop, u šta on veruje, i da li uopšte veruje u bilo šta? Olujni Oblak se nasmeje kada mu prevedem popovo pitanje. Smeje se dugo, zabačene glave, sve dok mu suze ne pođu na oči. Onda pita u šta pop veruje. U zajednicu slobode između Boga i čoveka kroz Isusa Hrista, kaže pop. Šta to znači? - pita Olujni Oblak kada mu prevedem popove reči. Zajednica slobode je zajednica ljubavi, odgovara pop, jer bez ljubavi nema vere. Olujni Oblak se zamisli. Znači, kaže, voliš da bi bio slobodan? Ne, kaže pop, prvo moraš da postaneš slobodan, tek posle toga možeš da počneš da voliš. A pre toga, pita Olujni Oblak, zar pre toga nema ljubavi? Ljubav nije osećanje, kaže pop, ljubav je zajednica s drugim. Znači, nadnosi se Olujni Oblak nad njega, možeš da budeš s nekim a da ga ne voliš, a to će se ipak brojati kao ljubav? Pop hukće: Boli me glava, kaže. I mene, kaže Olujni Oblak. Dobro bi mi došla jedna jaka kafa, kaže pop. I meni, kaže Olujni Oblak. Marice, viče pop, daj dve turske!"

David ALBAHARI "Nema pesma", strana  162.

08.05.2012.

212 + 212

Krajem maja, u sklopu manifestacije "Dani Sarajeva", u beogradskom Ateljeu 212 biće upriličena promocija knjige "Strana 212".

11.04.2012.

13. i 14. april 2012 u 19.30, Narodno pozorište Sarajevo

05.04.2012.

6. APRIL 2012

"KAD BI OVO BILA PREDSTAVA..."

Sutra, u starom sarajevskom tramvaju koji će biti zaustavljen na stanici Skenderija, studenti glume sa Akademije scenskih umjetnosti, odigraće "Kad bi ovo bila predstava..." (u 12, pa potom u 12.30....u 13...)

(ideja: Bojan HADŽIHALILOVIĆ, mentor: Aleš KURT)

05.01.2012.

JAKO MALI OGLAS

Knjigu "STRANA 212" možete kupiti u BUYBOOK-u i kod ŠAHINPAŠIĆa. Cijena 15 KM.

 

28.12.2011.

"STRANA 212"

Dragi bloggeri,

30. decembra 2011. godine, u Ateljeu FIGURE (Danijela Ozme 12/III) u 20.00, održaće se promocija knjige "STRANA 212".

P.S. Kako bih ostao zaštićen od javnosti, autor se neće pojaviti sa svojim blogerskim imenom, već će biti sakriven iza nicka Almir IMŠIREVIĆ.

25.12.2011.

...

19.12.2011.

20.12.1998 - 20.12.2011

Otac je umro u znaku strijelca. U rano jutro dvadesetog decembra 1998. godine izašao je iz stana, sa ribarskim štapom u ruci, prethodno poljubivši majku na ulaznim vratima. Obrisala sam mu kuhinjskom krpom trag pjene za brijanje na obrazu, opisivala je naknadno posljednje trenutke njihova zajedničkog života. Na krpi je, misleći da je brat i ja ne vidimo, mjesecima njušila ostatke očeve kolonjske vode.

Prijatelj, koji je tog dana bio sa ocem u ribolovu, već nam je nekoliko puta, na moj zahtijev, prepričavao očevu smrt, kao što se pažljivim i naivnim studentima književnosti pripovjeda o grčkim herojima čije postupke nikako da shvate i opravdaju sopstvenim krhkim mjerilima. Tražeći da iznova kaže priču, od susreta na ulici do vožnje ka bolnici, uz detaljan opis tri ulovljene ribe (posve nalik onim mitskim što su u utrobi nosile prsten) i očeva lica koje je poprimilo boju pepela, nadao sam se da ću, poput vještog detektiva, ili njegova oca Tiresije, prepoznati dugotraženi detalj, neoboriv dokaz koji će konačno riješiti ovaj zamršeni slučaj. Uzdao sam se u lovačku preciznost pripovjedača-svjedoka, tražio skriveni znak, trag koji je OČEvidac potisnuo duboko u neki od svojih bezbrojnih ribarskih džepova.

Trinaest godina se ne usuđujem otići na to mjesto, tamo na rijeku, uz prugu. U mislima hodam uz vodu, blatnjavom obalom pratim očeve tragove, pronalazim potrgan ribarski silk na čijem kraju još uvijek svjetluca udica. Rekonstruišem svaki detalj, na listu papira mogao bih skicirati i foto-robot ribe koju je, par sekundi prije smrti, dovukao do obale. (Osumnjičenu ribu, godinama kasnije, prepoznajem u svjetskim restoranima.) Utaban snijeg, pomiješan sa blatom, trag davno ugašene vatre. Otac i njegov prijatelj na ovom su mjestu ispekli kokoš. Spuštam se na koljeno, dodirujem oprljene komade drveta, pronalazim komadić kosti. Krilo?  Detektivski profesionalizam ustupa mjesto ljudskoj slabosti. Zamišljam očevu posljednju, neizgovorenu želju. Mali prst se pomjera mimo moje volje; slučajni posmatrač bi u tom pokretu prepoznao prvi trag oboljelih živaca i buduću dijagnozu. Pažljivo oko vidi oproštajni zagrljaj.

21.10.2011.

VANNASTAVNE AKTIVNOSTI

- Danas nas učiteljica vodi u apoteku.

- Ljubavi, nije apoteka. Bi-bli-o-te-ka.

- Aha. A jel to kao Vjeronauka?

- ?

- Neko ide, a neko ne ide. Ja ne idem?


Noviji postovi | Stariji postovi

STRANA 212
<< 04/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930