NOĆNA STRANA
Dok su druga djeca zamišljala budućnost u kojoj postaju vrhunski fudbaleri, doktori koji pronalaze dobro skrivene lijekove, Oskarom nagr(a)đeni glumci, pjevači što umiru u 27. godini, ja sam sanjao da postanem - noćni čuvar. Sa neizmjernom znatiželjom virio sam kroz prozore njihovih kućica, osluškivao utišano krčanje radija, osjećao miris bijelog luka i kafe (koja čuva čuvare tjerajući san daleko preko ograde na kojoj piše "nezaposlenim zabranjen prolaz"), te pokušavao zaviriti u western roman u kojem je Džesi Džejms "munjevitim pokretom ruke, precizno i bez milosti" ubijao dvanaestog negativca (kojem iz rukava upravo ispada par kečeva , na pod, pored utrnulih nogu noćnog čuvara).
Moj umirući prijatelj, čije snove nikad nisam saznao, govori mi, glasom najboljeg balkanskog revolveraša, da se "tijelo "gasi postepeno...organ po organ...baš k'o staklena poslovna zgrada u petak naveče. Uposlenici izlaze...jedan po jedan...Gori još samo svjetlo na četvrtom spratu...Još jedan...da dovrši nagomilani posao, da ne ostavlja za narednu sedmicu...a onda će i on...polako...I tako...ništa strašno."
Ja, više no ikad, pokušavam vjerovati u budne noćne čuvare. Ne znam gdje su im skrili kućice, ali za svaki slučaj, prijatelja pitam - "Hoćemo još po jednu kafu?"
